Dva prstena dva svjedoka
Jedva sam te prepoznao
draga, godine su učinile svoje,
ne svjetli ti lice onim
sjajem ko kad
nekad maštasmo u dvoje.
I na tvojoj i na mojoj ruci
dva prstena dva
svjedoka stoje.
Ostvarili svoje snove nismo
bol na duši nosimo oboje
još te čuvam duboko u srcu
uspomeno iz mladosti moje.
Još osjećam na promrzlom licu
tople ruke vrele
usne tvoje.
I na tvojoj i na mojoj ruci
dva prstena dva svjedoka stoje
ostvarili svoje snove nismo
bol na duši nosimo oboje.
Rastasmo se zbunjeno i brzo i bez riječi
jer bilo ih nije
zaplovismo ulicama
dugim svako svoje
suze da sakrije.
I na tvojoj i na mojoj ruci
dva prstena dva svjedoka stoje
ostvarili svoje snove nismo
bol na duši nosimo oboje.